Za većinu ljudi pojam čitanja ne predstavlja poseban problem. Jednostavno je: treba samo uzeti u ruke neke novine i knjigu i naš proces čitanja može otpočeti. Učenici mu se obično opiru i gotovo se svakodnevno na satima hrvatskoga jezika može čuti dobro poznato pitanje: Zar sve ovo moramo pročitati?

  No uz nas, koji proces čitanja uzimamo zdravo za gotovo, postoje ljudi kojima naše knjige ništa ne znače jer su slijepi.

   U sklopu Karlovačkoga vrtuljka, susreta djece predškolske i osnovnoškolske dobi, održana je radionica Čitamo prstima – pišemo na brajici. Radionica je održana 12. svibnja u OŠ Dubovac, a vodila ju je profesorica hrvatskoga jezika Andreja Grkovski Zimet. Odazvali su se učenici OŠ Banija kao i učenici 7.b razreda naše škole koje su predstavljali Tena Prša, Andrea Jelić, Andrea Šalković, Dijana Vranješ, Antonio Ćelić i Denis Mihalić.

   O izumu brajice, kombinaciji od šest točkica koja čine slova i pisaćega stroja, kojim se tipkaju tekstovi kako bi bili dostupni svim slijepim i slabovidnim osobama, doznali smo na početku radionice, a potom je svatko trebao natipkati svoje ime i izraditi bedž. I svaki put kad trebamo nešto pročitati, trebali bismo se sjetiti riječi pisca Daniela Pennaca: Glagol čitati ne podnosi zapovijed! Čitati možemo samo otvorena srca i puni želje da upijemo svaku riječ bez obzira na način kojim to radimo.     

Matija Dreven, prof.