Povijest zgrade u kojoj se danas održava nastava Osnovne škole „Braća Seljan“ duga je i satkana od brojnih povijesnih događaja, ličnosti i učenika koji su u njoj ostavili svoj trag.

Utemeljena i izgrađena za potrebe Više djevojačke škole, po nastavnome planu i programu koji se nije mnogo mijenjao čitav niz godina, djelovat će do prvoga velikog događaja: početka Prvoga svjetskog rata. Ni ratne godine, razaranja i stradanja nisu mogla omesti nastavu i djevojčice koje su svakodnevno spremno dolazile upijati nova znanja i spoznaje koje su im prenosile njihove marljive i vrijedne učiteljice.

Nastava je  prvi puta  prekinuta tek početkom Drugoga svjetskog rata, 10. travnja, kad Nijemci ulaze u grad i kad Karlovac postaje dijelom Nezavisne Države Hrvatske. Dječji će smijeh biti zamijenjen udarcima vojnih čizama jer zgradu zaposjedaju Talijani pa će se nastava Više djevojačke škole odvijati tajno, u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima na nekoliko lokaliteta.  Završetak rata označio je i povratak zgrade u okrilje školstva pa će već 1946. biti utemeljena Osnovna škola Centar grada koja se smatra pravnim nasljednikom bivše Više djevojačke škole.    Novost će biti i uvođenje miješanih muško-ženskih razreda. Razdoblje 1949. – 1990. zgrada će nositi ime OŠ Ivo Lola Ribar po poznatome partizanu karlovačkoga kraja u čiji će Vukmanić, selo u kojem provodi najranije dane djetinjstva, odlaziti generacije naših učenika.

Nastava će biti prekinuta još jednim ratom i nemilim događajem, 4. listopada, baš na sam dan svečanog otvorenja zgrade, dogodit će se prvi napad na grad Karlovac od strane bivše JNA i paravojnih srpskih snaga. Dotad je već škola promijenila ime iz Ivo Lola Ribar u Ivan Mažuranić, no pod tim će nazivom djelovati samo godinu dana. Zanimljiva je i činjenica da su 1991. u zgradi djelovale dvije škole: OŠ Ivan Mažuranić i OŠ „Braća Seljan“.  Od školske godine 1992./1993. u zgradi bivše Više djevojačke škole djeluje OŠ „Braća Seljan“ sve do današnjih dana!

         Sama je škola oduvijek nastojala odati počast gradu baš na isti način kao što je i grad nastojao odati počast samoj školi, prvotno noseći imena velikih ličnosti koji su obilježila bližu i dalju povijest grada Karlovca: Ivana Mažuranića i Ive Lola Ribara. Do naziva „Braća Seljan“ došlo se s istim ciljem: želeći odati počast izuzetno važnim, ali premalo poznatim istraživačima Afrike i Južne Amerike: Stevi i Mirku Seljanu. Baš kao što su oni njegovali istraživački duh prema egzotičnim i neotkrivenim predjelima svijeta, tako i mi nastojimo slijediti njihov duh istražujući i otkrivajući beskonačne granice znanja.

         Život škole u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj je zahtjevan, pun različitih zbivanja, traži ljude za različita djelovanja unutar odgojno-obrazovnog procesa. Uspješno savladavamo sve prepreke, širinom toplog srca nastojimo osigurati svakom djetetu osjećaj sigurnosti i dostojanstva. Obrazovanje učenika, kao i cjelokupna priprema za srednju školu i život nam je iznimno važna. Svjesni smo da ćemo odgajati i obrazovati mlade naraštaje ako u svakom trenutku budemo ljudi, primjer djeci koja nas gledaju i uče od nas važnost  životnih vrijednosti.

         Školu ne čine samo zidovi, klupe, stolovi i nastavni pribor, učitelji, učenici i ravnatelj,    školu čini sve ono po čemu se ističe i izdvaja od drugih škola, po čemu je posebna, po čemu se ponosi svojim imenom i djelatnicima. Baš kao i druge, i naša škola ima svoje posebnosti, a prije svega tu bih spomenuo Galeriju Leptir i školski mjesečnik SMS. Galerija Leptir utemeljena je 16.veljače 1994. na inicijativu tadašnjega ravnatelja, odnosno  moje malenkosti. Poznata je po tome što je otad svake godine domaćin  likovnih susreta Karlovačke županije. Svake godine zidove naše škole ukrase djela najboljih i najdarovitijih učenika.U njoj, osim učenika, izlažu i poznati  akademski slikari.  

         Druga je posebnost školski mjesečnik SMS koji kontinuirano izlazi od 2004. Naziv je za nas dvostruko simboličan s jedne strane to je kratica od short message service, tako uobičajenog načina komunikacije u naše suvremeno doba, s druge pak strane inicijali su to Steve i Mirka Seljana. Mjesečnik prati sva važna događanja u školi koja bi inače, u vrtlogu vremena i užurbanih događaja, neminovno pali u zaborav pa tako uz spomenicu čini važan dokument novije povijesti naše škole.  

        Kao i u svakoj školi, najveća su vrijednost učenici, mladi ljudi koji godinama stasaju, školuju se i postaju odrasli ljudi. Mnogi su od njih bili učenici naše škole, a bez obzira gdje se školovali i živjeli, svoju su osnovnu školu zauvijek nosili u srcu. Vodeći se za krilaticom jednog od prvih ravnatelja, Davorina Trstenjaka, Tko ima školu, ima budućnost, svi djelatnici naše škole nastoje dati budućnost sadašnjim i budućim generacijama učenika. Ovo je prilika da i svima njima zahvalim na predanom, kreativnom i nikad dovoljno naplaćenom radu. Od srca vam hvala!

         Vjerujem da će još mnogo naraštaja iza nas u listopadu neke daleke buduće godine obilježavati uspješne početke života nekada davne Više djevojačke škole.

         A svima vama, okupljenima povodom proslave 120. rođendana naše škole,  želim još jednom zahvaliti što ste došli i svojom prisutnošću uveličali ovaj za nas poseban dan.

Sada vas prepuštam učenicima, malim ljudima, koji će vas oduševiti svojim radom, predanošću i kreativnošću. Bez njihove sloge i zajedništva ništa od ovoga ne bi bilo moguće.

Pustimo ih da nam pokažu  zašto djeca nose svjetove na dlanu.