Osnovna škola „Braća Seljan“ svoj je razvojni put započela davne 1893. godine. Osnovana kao Viša djevojačka škola za cilj je imala obrazovati i odgajati djevojke sve do 1946. kada prima dječake. Otad do danas mnogo je vremena prošlo; naše su zgrade, prvo ona u Vladimira Nazora 1, a potom ona u Domobranskoj 2, na promjene gledale mirno i s dignitetom.
Svašta se odvijalo u tim zgradama: dječja igra, smijeh, plač, loptanje, zadaće koje se pišu u posljednji trenutak, prve ljubavi i sramežljivi pogledi.
Godinama su ispraćale generacije djece koja su postajali ljudi, roditelji, djedovi i bake.
Stajala je naša škola uvijek postojano i mirno i pozivala generacije i generacije učenika na nebrojene školske sate. Uvijek se veselila najmlađima, prvašićima koji su preplašenim i nesigurnim koracima hodali njezinim ulaštenim hodnicima.
Uvijek se radovala i osmašima koje je po posljednji put pozdravljala na svojim hodnicima. Mladim ljudima spremnima da svoju životnu barku otisnu na nemirno more života.
Preživjela je Austro-Ugarsko Carstvo, Kraljevinu Jugoslaviju, 1. i 2. svjetski rat, podnosila je i udarce i ozlijede Domovinskoga rata kada je pretrpjela znatna oštećenja.
Mijenjali su joj ime. Prvotno smo je nazvali Višom djevojačkom školom, potom Centar grada, Osnovnom školom Ivo Lola Ribar, Ivan Mažuranić i napokon – Osnovnom školom „Braća Seljan“.
Svojim imenom, braća Seljan, odaje priznanje velikim hrvatskim, a moram ovdje posebno naglasiti – karlovačkim – istraživačima: Stjepanu i Mirku Seljanu. Kao što su se oni otisnuli u daleke i nepoznate svjetove afričkoga kontinenta, tako se i naša škola otiskuje u svjetove obrazovanja.
Danas, kad smo već duboko zakoračili u novi milenij, škola već treću godinu djeluje u jednoj smjeni. Svakoga jutra pozdravlja 314 učenika i 50 djelatnika. Svakoga jutra pruža 314 osmijeha i novih nada za mlade ljude.
Ona nije samo zgrada u kojoj se izvodi redoviti odgojno-obrazovni proces, ona je daleko više od toga. Od 1994. u njenim prostorijama djeluje Galerija Leptir nastala na inicijativu bivšega dugogodišnjeg ravnatelja g. Miroslava Šipeka. Ona je prostor u kojoj svoje radove izlažu učenici karlovačkih osnovnih škola.
Od 2005. jedina je škola Republike Hrvatske koja izdaje svoj mjesečnik. Njegovo ime vrlo je popularno među svima nama: SMS. SMS nije samo kratica za tekstualne poruke na mobilnim uređajima, to su i inicijali njenih Stjepana i Mirka Seljana. Mjesečnim kontinuiranim izlaženjem pokušava popratiti tolike događaje koji bi zasigurno ostali zaboravljeni u vrtlogu vremena. Od 2019. jedina je županijska škola u kojoj se izvodi model C Njegovanja albanskog jezika i kulture.
Za potpuni rad nedostaje nam jedino dvorana za tjelesnu i zdravstvenu kulturu koju smo, nažalost, izgubili 1959. zbog gradnje stambene zgrade u Nazorovoj ulici. Nadamo se kako će se u bližoj budućnosti izgraditi dvorana u dvorištu škole kao bismo svim učenicima pružili nastavu tjelesne i zdravstvene kulture kako i dolikuje.
U svojoj smo prošlosti bili dobri domaćini svima onima kojima je bilo potrebno: Osnovnoj školi Turanj u vrijeme Domovinskoga rata, Mješovitoj industrijsko-obrtničkoj školi dok nisu dobili odgovarajući prostor zahvaljujući gradu Karlovcu i Karlovačkoj županiji, Glazbenoj školi koja svoju nastavu izvodi na drugome katu zgrade u Domobranskoj ulici, Matici iseljenika Republike Hrvatske.
Citirala bih nepoznatog autora čije riječi izražavaju moje misli:
Škola je moj drugi dom, a učeničke dogodovštine i nepodopštine moja svakodnevica. Volim svoj posao, iako priznajem, veselim se svakome petku. Vjerujte mi, biti suputnik mladom čovjeku na njegovom obrazovnom putovanju divan je osjećaj. Odgovornost je velika, ali je zadovoljstvo neizmjerno veće. Možda se na prvi pogled ne čini, ali i ja, baš poput svojih učenika, svaki dan naučim nešto novo. Učenici su moji učitelji.
Na kraju mogu samo reći svim djelatnicima: Hvala vam svima koji svojim ustrajnim i predanim radom radite na obrazovanju budućih generacija. Hvala vam na strpljenju, hrabrosti i neiscrpnom izvoru snage. Hvala vam što ste tu za svakog našeg učenika.
A vama, dragi učenici, poručujem; obrazovanje je univerzalni ključ svijeta, putovnica slobode.
Poštujte vaše roditelje i učitelje, znaju daleko više odgovora od Googlea, i bit će ovdje i kad se istroši baterija na vašim mobilnim telefonima. Ovdje smo radi vas baš kao što ćete i vi uskoro biti za generacije koje dolaze.
Hvala svima!
Karlovac,18.5.2023.
Ravnateljica škole Jasmina Budinski, dipl.uč.