2014-06-27 23:12:15

OPROŠTAJ 4.B RAZREDA

Dragi moji učenici,

ne tako davno, prije svega četiri godine, stajali smo kao i sad, jedni nasuprot drugima. Gledali smo se u oči ne znajući što očekivati jedni od drugih. Dok ste sjedili u svojim klupama sa zebnjom u srcu, svi smo osjećali tremu toga dana: vi pred školom i odrastanjem koje vas iščekuje, ja pred vama u želji da vam prenesem što više, da dobijem vaše povjerenje i naučim vas onim temeljnim obrazovnim i odgojnim elementima; čitanju, pisanju i ljudskosti.

 

   Biti učiteljica posao je koji bih ja najbolje usporedila s vrtlarstvom: svima su nama dani isti elementi; sjeme znanja, snaga vaših umova, želja za znanjem plodna poput rahle zemlje, sunce, voda i vjetar. Učiteljica je poput vrtlara, na početku svog rada posadi sjeme u zemlju i čeka da nikne. Ako u svoj trud unese premalo ljubavi, ako sjeme ne zalijeva dovoljno ili ga ne izlaže suncu i vjetru, ono će uvenuti i neće vidjeti ploda, no ako ga njeguje svom ljubavlju i snagom, nakon četiri godine narast će predivno cvijeće koje će svojim mirisom i ljepotom plijeniti poglede.

   Dragi moj razrede, to predivno cvijeće ste vi, a ja sam sretna i ponosna jer sam u vašem vrtu znanja posadila znanje u najplodniju zemlju koju je Bog mogao dati. Katkad Bog odluči da neki cvijet zasja tolikim sjajem i ljepotom, mudrošću i snagom da bi bilo šteta da sazrije,  da odraste. Njemu je suđeno da zauvijek ostane u vrtu, ali ne u ovom našem, školskom, već u vrtu Božjih ruža. Ta predivna ruža naša je Gabrijela koja nas i sad gleda i smije nam se iz Božjeg vrta.

   Protekle četiri godine mi nismo bili samo učenici i učiteljica, mi smo bili prijatelji, roditelj i djeca, obitelj… Četiri smo godine dijelili dobro i zlo, prolazili zajedno sve uspjehe i neuspjehe, veselili se, katkad i svađali, radovali i tugovali. Na kraju četiri godine našem je druženju došao kraj. Iako ne odlazite iz naše škole, rjeđe ćemo se viđati, no kad za to bude prilike uvijek ćemo naći vrijeme jedni za druge. Moć čitanja i pisanja koju ste naučili nevjerojatna je snaga koja će vas voditi u vašem daljnjem životu i nebrojenim bitkama koje vas čekaju, a prijateljstvo koje ste vi dali meni zauvijek će me ispunjavati. Zauvijek ću vas nositi u srcu, a nadam se da ćete i vi mene, a jednoga dana, kad fotografije izblijede skupa s ocjenama na svjedodžbama, jedino što će u našim srcima zauvijek sjati istim sjajem bit će naša ljubav i privrženost jednih prema drugima. Hvala vam što ste ispunili moj život i učinili me boljom osobom!

 

Vaša učiteljica,

Željka Laić


Osnovna škola "Braća Seljan" Karlovac